Moderna fizika je, prvenstveno zahvaljujući Albertu Ajnštajnu, postala srodna hiljadama godina starim duhovnim učenjima Dalekog istoka onoga trenutka kada je priznala da je sve energija. Atomi (odnosno njihovi dijelovi) čvrste materije, kao i drugih agregatnih stanja vibriraju sa određenom frekvencijom, i zbog toga su i naša tijela, kao i sve ostalo u Univerzumu, "stojeći talasi oscilirajuće energije".

Frekvencija vibracije ove energije (broj oscilacija u sekundi) izražava se u Hercima. Oscilacija nastaje u izvoru i prenosi svoju energiju objektima kroz koje prolazi. Tako srećna, samouvjerena osoba, kada uđe u neku prostoriju, momentalno pozitivno utiče na sve prisutne. Njena visoka frekvncija pozitivno utiče na sve do kojih vibracija dopire. Mjerenje frekvencije vibracije ljudskog organizma danas može mnogo toga da nam kaže o njegovom stanju, i emocionalnom i fizičkom.

Jedan od najjednostavnijih instrumenata za dijagnostifikovanje je elektrokardiogram (EKG), koji bilježi električnu energiju koja dolazi iz srca i pokazuje da li ono radi pravilno. Ovo je najjednostavniji oblik vibracione analize. D. Hokins je decenijama proučavao kineziološke kalibracije, oslanjajući se na činjenicu da mentalno stanje osobe ima ogroman utjecaj na stanje njenog tijela. Formirao je skalu energije ljudske svjesnosti na kojoj su povezane emocije sa frekvencijama.

Svako stanje, ponašanje ili emocija na frekvenciji nižoj od 200 Hz slabi tijelo, a od 200 do 1000 Hz ga ojačava. Utvrdio je da najnižu frekvenciju vibracije ima poniženost. Frekvencija postepeno raste u nizu emocija: krivica, apatija, tuga, strah-nervoza, želja, bijes, mržnja. Na vrhu skale nalazi se prosvjetljenje.

Nasuprot Hokinsovoj skali nivoa duhovne i emocionalne svjesnosti, Dž. Jang je razvio električni instrument kojim se mogu mjeriti frekvencije vibracije ćelija tijela . Zdravo tijelo ima frekvenciju od 62-78 MHz, a razboljevanje počinje na 58 MHz.

Tokom testiranja frekvencije tijela, otkriveno je da šolja kafe smanjuje frekvenciju osobe sa 66 MHz na 58 MHz za samo 3 sekunde. Potrebno je tri dana da se frekvencija vrati u normalu.

Druge studije su pokazale da negativne misli smanjuju frekvenciju u proseku za 12 MHz. Pozitivne misli podižu frekvenciju u proseku za 10 MHz. Zato treba pažljivo birati društvo, i izbjegavati stres i ljude sklone negativnom razmišljanju i negativnim emocijama. Ako se prepustimo niskim frekvencijama vibracije (depresiji, tuzi, bijesu...), privlačimo još iskustava na tim frekvencijama - zato se kaže da misli postaju stvarnost, odnosno da naše misli kreiraju naš život.

Treba se osloboditi teških emocija, otvoriti se i otpustiti ih. Razni oblici zavisnosti, strahovi, nervoza, stres, drže nas "zarobljenima" na mjestu gdje ne želimo i ne treba da budemo. Dr Robert O. Beker je rekao da električna frekvencija ljudskog tela govori mnogo o zdravlju te osobe.

Čak je i Nikola Tesla govorio da bismo, ako bismo uspeli da eliminišemo uticaj spoljnih frekvencija na naš organizam, postali otporniji na bolesti.

Dr Oto Varburg je dobio Nobelovu nagradu za otkriće da ćelije ljudi imaju električni napon. Jasno je da je cilj rada na sebi dostizanje što više frekvencije vibracije, kako bi se dostiglo i održalo dobro zdravstveno stanje. Negativne emocije i ograničavajući misaoni obrasci imaju poguban uticaj na naše zdravlje, ali takođe i utiču na ishod naših stremljenja ka određenim ciljevima i u naš život privlače određenu vrstu doživljaja i događaja.

Kako uraditi pregled cijelog organizma najsavremenijim kvantnim aparatima možete pročitati na ovom linku ili saznati putem kontakt telefona + 387 65 00 99 33

Dipak Čopra zasigurno je ime poznato većini naših čitalaca, iako možda mnogi od njih ne bi umeli da odgovore precizno ko je on i kakvo je njegovo učenje.

Razlog je verovatno to što se određeni deo kontroverze vezuje za njegovo učenje.

Naučnici su kvantnu medicinu proglasili medicinom budućnosti, jer koristi neinvazivne metode u dijagnostici i terapiji bez kontrasta, zračenja, zatvorenog prostora.

Znači, potpuno je bezbjedna i komforna za pacijenta. Sa holističkim pristupom, pacijent se posmatra kao cjelina, odnosno liječi se čovjek, a ne određena bolest.